Timehop: Aplikacija koju svaka mama obožava

Kad bi me netko natjerao da pobrišem sve aplikacije s mobitela osim jedne, ikonica za Timehop ostala bi jedina na mom telefonu. Eto, i Facebook i Pinterest, i voljena Candy Crush saga o kojoj sam razvila ovisnost u besanim noćima dok mi je dijete bilo beba, sve bi otišlo – samo bi Timehop ostao.

Što je Timehop i zašto ga toliko volim? Najjednostavnije rečeno, Timehop je mini vremeplov, koji vam svaki dan pokazuje što se na taj dan radili prije godinu, dvije, tri, sedam… Statusi i fotografije s Facebooka, Twittera, Instagrama, pa čak i iz albuma kamere – slatko posloženi u kronologiji za uživanje.

Za mame koje fotografiraju svoje klince vrlo često, ovo je super aplikacija. Čak i ako niste aktivni na društvenim mrežama, imat ćete super materijala koji možete gledati. Naravno da se sve sjećamo da smo, na primjer, na dan rođenja djeteta prije dvije godine bile u bolnici. Ali puno sitnih trenutaka kasnije malo i zaboravimo, a divno ih se prisjetiti. Meni je na primjer, Timehop neki dan izbacio fotografiju Jakova i njegovog prvog spavanja na boku, prije dvije godine na današnji dan. Awwww…Ili danas, fotku dok je tek učio puzati. Malo nostalgije je tako lijepo za početak dana!

Uglavnom, Timehop je besplatan, možete ga skinuti i za iPhone i za Android telefone, i stvarno bi ga preporučila svim mamama. Raznježiti će vas i razveseliti svaki dan. Osim toga, podsjetiti će vas i na to koliko brzo malci odrastaju, a to nikako ne smijemo zaboraviti!

Isprobajte, klikom na link OVDJE.

Mali samostalac na stepenicama

Svakodnevne sitnice o kojima kao odrasli više ne razmišljamo, u dječjoj dobi su ogromne stvari. Samostalni odlazak na wc, samostalno hranjenje – samostalno penjanje po stepenicama. Ovo posljednje posebno mi je zastrašujuće, i već dva tjedna borim se sa strahovima vezanim uz stepenice. Ja se borim – a Jakov se penje i spušta.

Moja borba je pomalo kao iz crtića. Na jednom ramenu mi sjedi anđeo i govori smirenim glasom ‘Dobra mama mora prepoznati kad je dijete dovoljno veliko da samostalno nešto napravi. Vidi koliko je pažljiv i oprezan. Moraš ga pustiti samog, ne želiš valjda biti ona mama koja djetetu koje kreće u školu i dalje ne da samom da se spusti po stepenicama?’.

Malo poslušam taj glas i stvarno ga pustim da se spusti po strmim (i još k tome zavojitim) stepenicama kojima se ulazi u naš stan. Ipak, negdje na pola stepenica javi se drugi glas, onaj vražićak ‘Dijete od dvije godine i par mjeseci se spušta samo po stepenicama. Baš me zanima što će ti reći o tome na hitnoj dok ga budu šivali kad se spotakne i padne!’.

Stalno se tako interno dobacujem sama sa sobom. Pa mislim da sam smiješna, kad vidim neko mlađe dijete kako bez problema ide samo po stepenicama. Pa mislim da sam luda kad me neka mama pita jel ga stvarno puštam da se sam penje i spušta. Nastojim da on ne skuži te moje unutarnje borbe, ali nije uvijek lako.

Bojim se stepenica, i predobro znam koliko jedan trenutak nepažnje može imati bolne posljedice. Sama sam dva puta u životu spektakularno pala po stepenicama, a bila sam već odrasla osoba.

Najsmješnije u situaciji je što on osjeća da ga želim zaustaviti pa stalno prije svakog spuštanja ili penjanja okrene glavu prema meni, upre prstićem i kaže ‘Idem sam’. Neki dan dok smo i ja i muž stajali na stepenicama, gledali ga kako se spušta i dobacivali tipično ‘Gledaj di ideš’ i ‘Samo polako’, on je nama nonšalantno dobacio ‘Mama, tata nemojte se brinuti’. Odvalili smo od smjeha. Super je vidjeti kako postaje mali samostalac.

I roditelji odrastaju, zar ne?

Konačno sam odlučila napraviti reda u svojim papirima, i naišla sam u jednoj od mapa na otpusno pismo iz rodilišta. Ne mogu se načuditi koliko mi se davnim čini dan kad su mi uručili to otpusno pismo.

Sjetila sam se koliko olakšanje sam osjećala kad su mi objasnili da bebu za izlazak oblače medicinske sestre. Uf, hvala Bogu da ne moram ja, to mi izgleda kao težak zadatak. Ne mogu se doduše prisjetiti što sam tad mislila tko će ga inače oblačiti!

Sjesila sam s tim papirom večeras i razmišljala o tome koliko sam se promjenila od tad. Klišej je da te ništa ne može pripremiti na majčinstvo. Ali to što je klišej ne znači da je manje istinit. Koliko sam se od onda promijenila! Na bezbroj načina, i svakako na bolje. Mislim da nas sve roditeljstvo učini boljima. Manje sebičnima, manje oholima, više punim ljubavi, svjesnijima toga što je stvarno važno u životu.

Svi uvijek pričaju o tome koliko brzo rastu djeca, i koliko se mijenjaju pred našim očima, ali zaboravljaju da i mi rastemo i mijenjamo se. Koliko kao roditelji naučimo o svemu – od razvojne psihologije, do nutricionizma i medicine.. Koliko samo postanemo neustrašivi! Pronađemo u sebi snagu koju nikad nismo slutili da imamo, negdje putem shvatimo da možemo i bez sna i bez hrane. Shvatimo da nismo toliko gadljivi koliko smo mislili i da se možemo snaći u situacijama koje nikad nismo mogli zamisliti.

Naučimo i tješiti, čak i onda kad smo sami prestravljeni imati umirujuće glasove i razmišljati racionalno. Naučimo se smijati i kad nam se ne smije, zato da bi izmamili nekome osmjeh. Odrastemo pred očima svoje djece i postanemo velike, tople figure koje znače ljubav i zaštitu – postanemo mame i tate.

Tehnički, to smo već kad ona točkica zatreperi na ultrazvuku, ali kad se prisjećam izlaska iz rodilišta danas mi se čini da sam tad bila samo uzbuđena i u strahu, da nisam pojma imala kako ću se ja u toj avanturi promijeniti. Danas znam nije samo život postao drugačiji, ja sam počela biti drugačija.

Napad nostalgije: Isprintajte lutkice za izrezivanje

Najviše volim jednostavne ideje, i obožavam kad pronađem nešto poput ovih lutkica za izrezivanje! Ne znam za vas, ali meni su ostale u predivnom sjećanju, i jako se dobro sjećam da sam se igrala s njima dok sam bila mala. Iskreno, nemam pojma ima li kod nas još uvijek tih kartona za kupiti iz kojih se izrezuje, vjerojatno negdje i ima – ali što će vam kad imate besplatne na internetu? Ok, vjerojatno bi bilo dobro isprintati ih na kartonu, ali to možete u bilo kojoj papirnici, pa ako ih i ima za kupiti, sigurno su jeftinije u ovoj varijanti. Pronašla sam prekrasan izbor OVDJE – ima svega od Disney princeza do Bratz lutkica. Samo spremite fotke na komp, ili ih odmah isprintajte i igrajte se s njima za tri minute. I, da, napisala sam da se vi igrate s njima zato jer znam da ćete se vi mame malo morati poigrati s njima… pa tko ne bi? Ako su vam draže malo retro, posebne varijante, koje su mene više podsjetile na one s kojima sam se ja igrala, pa – pogledajte ovo! Meni su prelijepe, baš nekako posebne. Ove sa slike, i još devet drugih varijanti možete pronaći OVDJE. Nadam se da će vas razveseliti ovi biseri, mene su oduševili! A kad već pišem o njima, ne mogu ne podijeliti još jednu stranicu koju sam pronašla tražeći sve ove lutkice, koja mi je u kategoriji vjerovali ili ne. Dakle, neka tamo Gail (Paper Dolls by Gail) koja je očito totalna kraljica, izrađuje ‘moderne’ lutkice za izrezivanje. Pa ako želite da se vaše dijete igra s Bellom Swan iz Sumrak sage, ili pak oblači princezu Kate, da, da, možete i to imati – samo kliknite OVDJE i pronađite što vam je najdraže!

Ako volite ovakva brza i jednostavna rješenja sličnih ima i u postu Besplatne bojanke – samo kliknite OVDJE! 

Borba protiv dehidracije i mrski probavni problemi

Da, pričam o proljevu, ali nisam se mogla natjerati da stavim tu riječ u naslov. Nema potrebe za ublažavanjem na ovom mjestu – sve smo mi mame, i brisale smo sve i svašta. Ako imate tu sreću da dijete nikad nije povratilo po vama, mislim da ste u manjini. U konačnici, majčinstvo ostavlja jako malo prostora za finoću i možemo se praviti da naše ne smrdi, ali svi znamo da njihovo nisu samo ljubičice. Proljev je proljev.

Mi smo ovaj vikend imali okršaj s jednim upravo takvim slučajem. Riječima naše pedijatrice ‘imali smo sreće’ jer u kombinaciji nije bilo povraćanja. Ipak, uz grozno visoku temperaturu (o tome zašto mi temperatura stvara stravični stres već sam pisala u postu Mrzim temperaturu) i uistinu snažan proljev, nismo se osjećali kao da ‘imamo sreće’.

Visoke temperature i početak ljeta znače da su probavne viroze češće, a nažalost, znače i da se teško boriti s dehidracijom. Mislim da ljudi osvijeste koliko tekućine tijelo dobiva iz hrane tek kad imaju ili svjedoče proljevu. Samo pijenje čaja ili bilo koje tekućine teško pomaže ako hrana prolazi prevelikom brzinom – gube se elektroliti i tijelo jako lako klizne u dehidraciju, pogotovo malo, dječje tijelo. Dodajte tome vrućinu i znojenje, ubacite u kombinaciju nedostatak apetita – i stvar postaje još gora.

Uglavnom, evo tri stvari koje su mi pomogle da malog očuvam hidriranog  i da ‘preokrenemo plimu’:

1. Pileća juha

Lagana pileća juha bolja je od bilo kojeg čaja jer ima dodatne benefite. Prvi je sol, jer tijelu s proljevom treba sol (znate to jer doktori u ovakvim slučajevima preporučuju oralne rehidracijske otopine, koje sadrže sol). Druga su hranjivi sastojci kojima je juha bogata zbog povrća i mesa koje se u njoj kuhalo. Treće – mrkva, jer svi se sjećamo još iz doba kašica da mrkva može izrokovati tvrdu stolicu.  Dakle, ako u juhu još zdrobite mrkvice koje su se u njoj kuhale, na konju ste. Dodajte tome činjenicu da juha smiruje i djeluje utješno, i logično je da pomaže. Naravno, postoji struja koja se zalaže samo za suhe štapiće i čaj, ali provjerite s pedijatrom – ako je samo proljev u pitanju, svi će vam juhu preporučiti s oduševljenjem.

2. Slamke, bočice, neobične čaše

Djeca su opasni igrači. Što će učiniti kad shvate da ih nagovarate da stalno piju? Naravno, neće im se htjeti piti! Ako imate malo dijete, objašnjavanje i nagovaranje teško da će uroditi plodom. E, pa, ako želite pobijediti, nadmudrite ih. Posljednja dva dana nema u čemu nisam servirala čaj, i Jakov ga je uglavnom popio iz znatiželje. Malo na slamku, malo iz čudne boce, malo iz čaše na stalku… Bitno je samo ne pokazati da vam je stalo do toga da piju – ako naslute vaš strah, propast će vam fora.

3. Šprice za doziranje lijeka

O čemu ja to? Pa, možda je vaše dijete divno i želi popiti rehidracijsku otopinu, ali moje je prezire. Mislim da nema nijedne namirnice, lijeka ili pića koje sam mu ikad ponudila koje mu se toliko gadi. Nema tog nagovaranja koje bi pomoglo da dvije kapi popije. To otežava situaciju, ali budimo realni, ako je potrebno nadoknaditi tekućinu, ne možemo se voditi time što tko voli ili ne voli. Odnosno, moj strah da se on ozbiljno ne razboli pobjeđuje njegovo gađenje. Uglavnom, šprica koja dolazi s Neurofenom za snižavanje temperature zgodno dođe za uštrcavanje rehidracijske otopine direktno u usta i smanjuje prostor za pružanje otpora. Da, malo je nemilosrdno, ali funkcionira. Zapravo, bilo koja šprica može poslužiti ako drugačije ne ide.

Da, nije neka mudrost, ali proljev i nije. Jedino što možete je čekati da prođe, hraniti po prilagođenom meniju i nastojati da sačuvate malo tijelo od dehidracije. S gubitkom tekućine možete se izboriti i sami, ali nemojte zaboraviti -suhe, ispucane usne i upale oči znak su dehidracije, i znače da je došlo vrijeme da potražite pomoć liječnika!

I tehnološki napredak može otići predaleko

Ovca koja svira kad detektira pokret

Predivna ovčica koja jednostavno zove na maženje beskrajno je slatka, pa je za nju lako naći izgovor. Ali zar stvarno postoji mama na ovom svijetu koja bi koristila prenatalni sustav učenja zvukom?

Svako toliko se surfajući internetom iznerviram nekim suludim izumom koji se za velik novac nudi uplašenim roditeljima, uglavnom male djece. Većina tih ‘gadgeta’ targetira trudnice i mlade mame i tate, računajući na njihov (razumljiv) strah za njihovu malu bebu. Nije neobično što mnogi pokleknu, nemojte me krivo shvatiti.

Uostalom, i najiskusniji roditelji s osmjehom će se sjetiti glupih i nepotrebnih stvari koje su nabavljali prije rođenja prvog djeteta. Smijala se i meni mama što sam imala iPregnant aplikaciju na mobitelu, pa ne treba osuđivati previše. Silni popisi ‘neophodnog’ vječno se distribuiraju po forumima i na stranicama namjenjenim mamama i većina ih je zapravo skroz ok, daje neki osjećaj da upravljate situacijom. Zbog toga vam je lakše, a to je važno kad ste trudni pa makar ste možda kupili tri puta više tetra pelena nego što vam stvarno treba.

Ono što mene izluđuje su razni suludi izumi koje marketingaši prodaju kao korisne, a zapravo izbijaju novopečenim roditeljima novac iz džepa (a to stvarno nije nebitno kad imate bebu) i svaki put kad ih vidim na nekom američkom webu prvo se smijem, a onda zabrinem, jer znam da će prije ili kasnije doći i u naše dućane. O čemu pričam? Zašto imam takav primitivan stav i kažem da tehnološki napredak može otići predaleko?

Pa evo jedan argument:

Baby plus je sustav koji kroz zvuk ‘educira’ nerođeno dijete

Dakle, netko je smislio, i prodaje, sustav kojim, kao educirate svoje nerođeno dijete. Dakle, veću glupost od rečenice ‘Bebe koje su koristile BabyPlus rođene su živahnije, bolje doje, bolje spavaju, i kasnije u životu uživaju veću pripremljenost za školu’ nisam dugo pročitala, a čitam u životu svakakve gluposti. Nadrobili su oni svašta na Amazonu o tome kako je to najbolji start za vaše dijete i koje sve prednosti mu pružate maltretirajući ga još u utrobi, ali previše ću se naživcirati, pa neću dalje o tome. Samo me zanima da mi pokažu te silne školarce kojima su mame to radile prije 10 godina dok još nije postojalo.

WhyCry navodno detektira zašto dijete plače

Primjera ima napretek , pa se tako nude i čudesne sprave koje detektiraju iz kojeg razloga dijete plače. Ma pomislila sam i ja nekad da bi bilo super da mi netko odgonetne zašto mi beba od dva mjeseca plače, ali kad vidim da postoje oznake ‘dosadno mu je’ i ‘iziritiran je’, odmah se i ja osjećam iziritirano. Beba od 14 dana baš ima taj spektar osjećaja, da u nekom trenu razmišlja o životu i svojoj peleni, a u drugom pomisli, ‘Idem zaplakati, malo mi je dosadno’.

Mislite da pretjerujem? Naišla sam na čarapu za bebe koja je u posljednjim fazama razvoja, i iako još nije na tržištu možete je prednaručiti. Koštati će 250 dolara (!) i slat će podatke o vitalnim funkcijama vaše bebe na vaš smartphone. Pa ćete dok ste na wc-u i vaše dijete spava moći provjeriti kolika mu je zasićenost kisikom u krvi i ostale nužno potrebne informacije bez kojih se ne može biti roditelj. Eto, pa ako to nije porez strah novih roditelja, onda ne znam što je.

Ovca s početka moje priče je u sličnoj kategoriji, jer ona detektira djetetove pokrete i počne svirati ako se beba miče. Njoj opraštam jer je slatka, čak bi je možda i kupila. Ježiga, nisam ni ja iz kamenog doba.

Ps. Namjerno nisam stavljala linkove na ostala čudesa. Ako je neka od vas zaintereisirana za kupnju nek se javi, voljela bi je upoznati. 🙂