It was the best of times, it was the worst of times… Slavni citat najbolji je način da se iskreno opiše kako izgleda život s malom bebom. Danas kad Lovro navršava šest mjeseci apsolutno potpisujem i ostatak tog slavnog Dikensovog odlomka.Zato, ako se nekad osjećate kao da samo želite vrištati ili pobjeći, tu sam, i ja isto…
Mrzim ljude koji neiskreno predstavljaju stvari. Općenito u životu. Zato prezirem i žene koje o porodiljnom pričaju kao o isključivo magičnom iskustvu, danima koji su samo poljubci, maženja, šetnje i eto, poneka neprospavana noć. “Jao, predivno nešto. Najbolje ikad. Uživala sam u svakom danu.”
Lažeš bajo, a nitko te ne želi prozvati jer ne želi bit #nemajka. Lažeš, kao što su druge mame lagale tebi. Lažeš, valjda jer misliš da se to od tebe očekuje. Ali netko nekad treba reći i istinu.
Porodiljni je prekrasno vrijeme na puno načina, ali svaki trenutak svakog dana nije magičan. Porodiljni je povremeno i pušiona.
Ajme meni, jel ona stvarno to napisala? O, da, jesam.
Pu-ši-ona.
Zato jer nisu sve maženja i poljubci, gledanje u male oči i ljubljenje malih stopala. Jer nisu sve lijepe slike za instagram i lagane šetnje. Porodiljni nije samo ljuljuškanje kolica na terasi dok ispijaš kavu na suncu. Da, to je jedan prekrasan dio tog iskustva. I ima tih krasnih djelova još jako, jako puno. Ali…
Porodiljni stvarne žene uključuje i manje lijepe stvari. Nekad se osjećaš kao Pale sam na svijetu. Kao da svi imaju uzbudljive živote, a tebi su dani i noći spojeni u neprekinuti niz hranjenja, mijenjanja pelena i uspavljivanja. I koliko god da imaš prijatelja, kad si na porodiljnom njihov tempo toliko je različit od tvog da se prije ili kasnije počneš osjećati izolirano.
Da, da, nekad se osjećaš kao da si u kućnom pritvoru. Eto na primjer, kad je vani -12 stupnjeva, a svuda hara milijun viroza pa si od 24 sata, cca 23 u svoja četiri zida. Ima i u tom danu čarobnih trenutaka, ali kad ih se naniže nekoliko kao za vrijeme ove polarne fronte…
Nekad se osjećaš neprivlačno. Jer ti se tijelo promijenilo.Jer dojenje je često teško, a ne lagano. Jer ti je nakon poroda ispalo kose u suludim količinama. Jer imaš puno manje vremena za svoje rituale. Jer odjeća u kojoj se super osjećaš nije baby-friendly. Ma iz tisuću razloga. I ne pomažu komentari drugih mama koje su eto skinule sve kile viška onog trena kad su iskoračile iz rodilišta i kojima je to sve otišlo ‘samo od sebe’ niti prijatelja kojima si baš slatka tako ‘mamasta’.
Nekad se osjećaš frustrirano do bola. Jer beba plače baš kad si sjela za stol ili ušla u wc. Jer je beba super aktivna kod presvlačenja baš onda kad je procurila smrdljiva krcata pelena. Jer imaš osjećaj da te nekad namjerno ‘zakuca’ baš kad ti treba pet minuta mira ili malo suradnje.
I tako, postoji čitav spektar osjećaja koji nisu samo duge i leptirići. I važno je to reći na glas. Ok je imati i loše dane i loše trenutke.
Pogotovo je važno znati to na početku, kad je toliko nepoznanica i brige u svakoj novoj mami. Nisi luda. Svima je nekad teško. Ali je magije puno više od ovih teških trenutaka, pa se mnoge mame žele sjećati samo tih trenutaka, a ove teške potisnu, zaborave ili ih ne spominju.
BitiMama 