Skidanje iz pelena jedna je od velikih prekretnica odrastanja, i presretna sam što smo mi, hajmo reći negdje na 90 posto do cilja da potpuno maknemo pelene iz naših života. Proces je dugotrajan ali lak, i mislim da se zapravo ta fama oko micanja pelena stvara nepotrebno. Da, ako forsirate biti će jako jako teško i puno ćete se nervirati. Isto tako, ako vam je velika drama to što s djeteta morate doslovno guliti mokre gaćice i hlačice – bit će vam problem. Ako pak cijelom procesu pristupite ležerno, rezultat će sigurno doći. Ustalom, ja još nikad nisam vidjela zdravo dijete od 4 godine da ima pelene. Ono što jesam vidjela su mame koje su od micanja pelena napravile teške drame i puno se nervirale.
U konačnici, postoji puno metoda. Možda ste vidjeli i u komentaru na moj post o prljavom vešu – jedna od čitateljica je isprobala metodu three day potty training i uspješno iz pelena skinula blizance (!) u samo tri dana. Kaže, bilo je teško, treći dan je skoro i odustala, ali je uspjelo. Ako ste sa svojim djetetom kod kuće, isplati se probati. Čak i ako imate dijete u vrtiću, možete isprobati metodu kad imate produženi vikend na raspolaganju. Ipak, ako iole volite svog muža, dečka ili drugu odraslu osobu s kojom živite, možda da ipak ne izaberete baš ovaj produženi vikend. Sutra je možda ipak malo previše brzo 🙂
U mojoj kući tranzicija je trajala (i još traje) značajno dulje od tri dana, ali mislim da smo svi zajedno uložili i mnogo manje energije. Nikad nismo koristili ‘tutu’ kahlicu ili kako ju već tko zove. Kupili smo daskice koje se stavljaju na klasičnu wc dasku i pitali ga želi li na wc. Jakov je na to super reagirao i vrlo brzo je počeo tražiti da kaka na wc-u. Bili smo jako sretni zbog toga, ali to da traži piškiti se nije dogodilo baš tako brzo. Dapače, sam je tražio da mu stavimo pelenu kad bi mu obukli gaćice. Mjesecima je tako kakao na wc-u, ali odbijao ići na wc piškiti, i odbijao da mu skinemo pelenu, iako je noćna pelena često bila suha. Moja politika je uvijek bila jednostavna – nisam inzistirala. Znala sam da će odlučiti odbaciti pelenu kad bude spreman. Zimi, dok je u igri puno slojeva odjeće ionako je veliki stres za malo dijete da razmišlja kad mu se piški i da mu se na brzinu skidaju hlaše, štrampice i sve što već ima na sebi.
Pokazalo se da sam u pravu – prije mjesec dana, s pune dvije godine, jednostavno je jedan dan rekao da više ne želi pelenu. Obukli smo gaćice i avantura je krenula. Kako je u to vrijeme bio i kod kuće s vodenim kozicama, prvih par dana kad su ‘nezgode’ česte prošli smo zajedno i polako su se te iste nezgode prorijedile. Kad se vratio u vrtić, vratio se bez pelena i teta je prijavila da bez problema ide na wc. Još ponekad dođe u drugim hlačama iz vrtića ali dani su sad već u pravilu suhi.
Noćnu pelenu još uvijek stavljamo, ali mislim da ćemo do ljeta maknuti i nju. U svakom slučaju, nastojimo mu ne stvarati pritisak, često pitamo treba li na wc i uživamo u tome što odrasta. Lijepo je gledati ga kako postaje mali muškarac.
Zato, mislim da nema potrebe za strahom. Pelene će otići pa-pa kad dijete za to bude spremno. Samo budite strpljivi, puno razgovarajte s njim (ili njom) i nemojte osjećati pritisak, niti ga stvarati svom djetetu. Oni su mudriji nego što izgledaju, i kad su spremni, sami će vam to pokazati.