Termin je iza nas..a ja trudnaaaa

Eto, dosao i prošao termin, a ja sam i dalje trudna. Mozda najsnažniji osjećaj, u ovoj cijeloj buri (jer u posljednje vrijeme sam samo ogromna kugla emocija) je nesigurnost. Koliko će sad to trajati?! Sedam, deset dana? Dva? Termin je kao neka ciljna ravnina, od samog početka trudnoće. Do tamo treba dobacit, tamo daleko sve završava.

Kad prvi put saznaš da si trudna, taj cilj je tako daleko, često u drugoj kalendarskoj godini. Trebaju se smijeniti godišnja doba, treba preći tako mnogo nekih značajnih točki koje su na početku daleko. Zato dok se na prvom ultrazvuku pokaže ona točka kraj se čini..dalek, možds čak i upitan- tko zna što se sve može desiti putem. Pa malo odahneš kad prođu ona prva tri mjeseca za koje uvijek kažu da su najrizičniji. Pa još malo odahneš kad počneš osjećati svoju bebu da te lupka i dobro je. Pa s prolaskom mjeseci dobiješ i neku sigurnost da ste ok vas dvoje, eto malo po malo napredujete i rastete.

Polako prema cilju

Prolaze dani i mjeseci, i pregledi, i sve nekako ide tom datumu termina. Tom datumu koji se na početku činio neopisivo dalek. Pripremiš stvari, pripremiš sebe, oslobodiš se straha (više-manje, realno, strah je uvijek tu negdje) i onda dva tjedna prije, kad rizika više nema, pomisliš, pa, bilo bi ok i da sad završi. I svaki dan nekako to misliš, svi ti govore – sad bi moglo biti bilo koji dan. Ali i dalje se prema terminu odnosiš s nekim respektom, barem je meni tako – uvijek znas točno koliko dana je između tebe i termina.

Zato sam kad sam s Jakovom dobila trudove dva dana prije termina, bila skroz uzbuđena. Vidi, mrvu je uranio. I uvijek znam da je rođen dan prije termina, i da se trebao roditi 5.3., a ne dan ranije. Podsvjesno, i u ovoj trudnoći sam to nekako očekivala – ili će biti dan ranije ili dan kasnije, ali sigurno jako blizu termina.

…Ili ipak ne

Ali ovaj put, termin je došao, ja sam došla na pregled..i ista takva krupna i nespretna otišla kući, bez ikakve naznake da bi se nešto moglo skoro dogoditi. Već sam evo bila i na još jednom pregledu od tad i dalje nikakvih naznaka da će se nešto dogoditi. CTG je uredan, plodne vode ima, on je unutra očito sasvim sretan–ali kad će van? I sad odjednom strahujem oko toga koliko će točno kasnit. Ako kasni dva dana, mogao bi i deset?! Hoće li uopće ovaj porod krenuti sam od sebe ili će me morati inducirati? Odgovor nema nitko.

Doktori naravno, nemaju razloga požurivati stvar jer je sve ok, meni svi govore da se opustim, ali napetost je u zraku oko mene. Osjećam je i kod muža, i kod roditelja, i kod prijatelja koji konstantno zovu i šalju poruke. Sve zanima da li se nešto događa. A istina je da se ne događa apsolutno ništa. Osim što je taj termin uz koji smo se svi tako vezali došao i prošao, sve ostalo je kao što je bilo i prije tjedan i prije dva. Nema baš nikakvih vijesti. Ništa se ne događa, kao da je vrijeme stalo. I nitko, a najmanje ja, ne zna do kad će biti tako. Možda noćas rodim. Možda neću ni za četiri dana.

Najsmješnije od svega? Za par dana mi je rođendan. I ja sam kasnila na termin. Izgleda da je istina da se sve vraća… 🙂

Što spakirati u torbu za porod (i što ne)

 

Torba za rodilište je spremna, a bebač kad bude

 

Kad sam prvi put spremala torbu za rodilište, kao i većina žena, googlala sam. Probala sam prvo sa stranim portalima za mame, ali odustala sam plačući od smijeha. ‘Ponesite mali tranzistor i glazbu koju želite slušati, a ako volite mirisne svijeće, ponesite neku čiji vas miris posebno opušta kako bi vam je osoblje moglo upaliti u blizini vašeg kreveta’.

Nisam tada još nikad bila u rađaonici ali znala sam da medicinsko osoblje naših bolnica sigurno neće slušati moju glazbu niti paliti patchuli mirisne svijeće. Hahahahaha, i sad mi je smiješno kad to zamišljam. Iskreno, i plan poroda s kojim ćete upoznati sve uključene u proces meni zvuči kao čista znanstvena fantastika, ali možda ima žena koje stvarno dođu s tim papirom u bolnicu, i možda ima bolnica čije osoblje to poštuje?

Uglavnom, od stranih stranica sam odustala, pa sam se okrenula domaćima i našla popis, koji sam i sama slijedila pripremajući torbu za rodilište. Danas, kad sam trudna punih 37 tjedana, ponovno je došlo to vrijeme, i pripremila sam svoju torbu. Ovaj put, poučena iskustvom, radim to drugačije.

Dokumenti, voda i mobitel su jedine stvari koje idu samnom i u samu rađaonicu. Sve ostalo čeka u torbi, da bi mi bilo korisno nakon poroda.

Eto što sam spakirala u svoju torbu za rodilište:

Uz malo guranja sve stane..

1.  Pelene, vlažne maramice i krema za guzu (barem 20 komada pelena) – kad sam prvi put išla u rodilište ponjela sam nekoliko pelena i paket vlažnih maramica, kao, nek se nađe. Većina rodilišta, navodno, osigurava pelene za rođene bebe. Na kraju sam prvu noć morala posuditi pelene od cura s kojima sam dijelila sobu, i muža upućivati koliko da mi ih točno ponese od kuće, jer na Svetom Duhu bebama mame moraju osigurati pelene (ili je barem tako bilo prije tri godine). Uglavnom, od viška pelena glava ne boli, lagane su, pa što sad što zauzimaju puno mjesta. Ovaj put ponjeti ću ih dosta, pa čak i ako se politika u međuvremenu promijenila neće biti problema.
2. Ulošci Vir 80 (3 paketa) – tko je rodio, zna jako dobro za Vir 80. Svi ih imaju na svakom odjelu babinjača (koji grozan izraz) ikad. Vjerojatno postoje i neki drugi ulošci koji bi bili jednako dobri, ali na kraju, sve cure koje ja znam kupovale su Vir 80. Kao i pelene, ovi ulošci su lagani ali kao i pelene zauzimaju dosta mjesta u torbi, pa ako vam ne stanu, kupite zalihu pa spakirajte u vrećicu koju će vam muž, dečko ili tko vam već dolazi u bolnicu donjeti kad dođe u posjet. Možda ćete imati sreće pa vam ih neće trebati puno, ali računajte da će vam trebati.
3. Jednokratne gaćice (2 paketa) – toplo preporučam Jessa jednokratne gaćice. Kupiti ih možete u dm-u i otprilike izgledaju kao stvarne gaćice, a što je puuuuuuno važnije, osjećaj na koži je kao da imate stvarne, pamučne gaćice. Postoje i jednokratne gaćice koje drže druge drogerije i ljekarne, koje su izrađene od one mrežice kakva služi za držanje zavoja na mjestu. Razlika je nebo i zemlja. Kad sam prvi put išla roditi kupila sam Jessa gaćice ali (prilično naivno) samo jedan paket. Nakon dva dana muža sam zamolila da kupi još jedan paket jednokratnih gaćica negdje usput pa je on negdje usput kupio ovu drugu vrstu. Osjećala sam se kao buđola u njima. Naravno, vi svakako možete ponjeti i svoje pamučne gaćice, ali s obzirom na količinu krvarenja nakon poroda, vjerojatni ishod toga je da ćete na kraju baciti u smeće hrpu gaćica jer ih više nećete moći oprati (realno, u bolnici ih nećete moći ubaciti u pranje kad ih skinete). Za prvih par dana nakon poroda stvarno mi se čini najbolje da investirate u jednokratne, a onda kad dođete kući vidite što vam najviše odgovara pa mijenjajte ako vam je tako draže. Ja sam prva dva tjedna stalno nosila jednokratne.
4. Krema za bradavice – na tržištu ih mnogo, pa izaberite po tome što vam je cijenom prihvatljivo. Prvi put kad sam išla rađati kupila sam Avent kremu na preporuku šogorice i bila sam jako zadovoljna, tako da ću je kupiti i ovaj put. U svakom slučaju, ako nemate puno novca kupite jeftiniju kremu, ali nemojte ju ne kupiti. Početak dojenja zna biti težak i bolan proces. Olakšanje koje vam daje krema prilično je neprocjenjivo. Obavezno provjerite da li je krema takvog sastava da ju ne morate ispirati prije dojenja (iako su gotovo sve takve).
5. Blazinice za dojenje (par komada) – iskusne mame već znaju, ali za one koje se spremaju prvi put u rodilište – curenje mlijeka prvih, pa, dva do tri tjedna nakon poroda, a često i kasnije nije nužno nešto što možete kontrolirati. Pa ako ne želite na slici gdje ponosno vodite svoju bebu iz bolnice kući imati dvije mokre fleke na mjestima gdje su vam bradavice, trebat će vam blazinice. Ima ih raznih, većina je zapravo poput blazinica za skidanje šminke, a pojedine imaju gelove koji služe za njegu bradavica u sebi, što je super ako želite investirati u njih. Ako više vjerujete svojoj kremi za bradavice, radije nemojte kupovati i blazinice s premazom, jer ne možete znati kako te dvije različite tvari djeluju jedna na drugu.
6. Grudnjak za dojenje (1 komad) – slično kao i s blazinicama, ovaj grudnjak zapravo nosite za to kad ćete ići kući ili za rijetke prilike kad ćete prošetati bolničkim krugom. Iz mog iskustva, jako je teško kad vam tek nadolazi mlijeko nositi grudnjak za dojenje. Naotečeni limfni čvorovi u kombinaciji s teškim grudima znače da vas apsolutno sve žulja, pa i najmekši grudnjak. Oba seta cimerica koje sam imala u sobi nakon poroda zapravo su ispod spavaćica bile bez grudnjaka, kao i ja, i slagale su se da im je jako teško nositi grudnjak. Ako iz nekog razloga mislite da ćete vi ipak nositi grudnjak, svakako povećajte i broj grudnjaka koji pakirate i broj blazinica.
7. Osobna higijena (gel za tuširanje, pasta za zube i četkica, zubni konac, četka za kosu, gumice za kosu, balzam za usne, pribor za nokte i slično) – najlakši način da uštedite prostor je ponjeti putna, mala pakiranja ovih potrepština. Iako se možda čini glupo nositi vatene štapiće ili pak škarice za nokte i rašpicu, ako ih i inače često koristite, spakirajte si ih i u torbu.
8. Gumene japanke ili natikače, ručnik – željet ćete se otuširati, a realno, u tuš u kojem se tuširaju i drugi i za koji niste sigurne koliko je čist ne želite ući bose. Osim toga u toj kupaonici sigurno nema protukliznog tepiha, pa svakako želite neku obuću u kojoj možete i pod tuš i izvan njega.
9. Kućni ogrtač – ogrtač možete obući i ako idete u šetnju, neovisno o spavaćici koju imate ispod njega, zgodno dođe kad se tuširate, a ako je zima kad rađate poslužiti će i kao prekrivač. Meni je bio super za vrijeme kad smo prozračivale sobu, jer sam imala krevet do prozora, pa bi ušuškala bebu u njega da budem sigurna da mu za to vrijeme nije hladno.
10. Čaj za dojenje – instant čaj za dojenje bio je spasilac u mojoj kući kad se radilo o grčevima i uvijek ga svima preporučam. Nekim frendicama (odnosno njihovim bebama) je pomogao, nekima nije, ali ja u njega vjerujem. Zato pakiram jedan paket i u torbu za rodilište. U svakom slučaju ne može škoditi povećati unos tekućine, čak i ako ne pomaže u stvaranju mlijeka.
11. Nešto za prigristi – nekvarljive grickalice koje su zdrave dobro je imati u torbi. Možda rodite u takvo vrijeme da ćete doći u sobu taman kad je prošao ručak, a proveli ste sate u rađaoni. Bit ćete gladni. Krekeri, neki zdravi keksi ili nešto slično, super su izbor. Naravno, najbolje bi bilo voće, ali torbu pakirate puno prije nego idete u bolnicu, pa je realno da će vam prvi posjetitelji donjeti voće, a u torbu stavite nešto nekvarljivo. Ja sam se odlučila za čokoladne Elvita kekse jer su mi fini, a i zasitni.
12. Punjač za mobitel – željet ćete slikati svoju bebu, možda pročitati novine, možda otići na neku društvenu mrežu. Ako imate dva punjača, jedan stavite u torbu za rodilište.
13. Blokić i kemijska – kad sam prvi put rodila ispunjavala sam bolnički dnevnik dojenja i to je bilo to. Kasnije sam vidjela da mi je lakše pratiti koliko često beba jede tako da si pišem, pa ovaj put i u bolnicu idem s blokićem.

A što ne ponjeti? Naravno, sve ove stvari ovise o vama, i možda ćete na neku stvar s mog popisa frknuti nosom, a nešto drugo će vam biti super. Evo što sam prošli put ja ponjela, a ovaj put neću:

1. Spavaćicu – prvo, bilo mi je jako teško naći spavaćicu koja bi bila dovoljno otvorena da bi u njoj mogla dojiti, i tražila sam po cijelom gradu. Drugo, bila je stravično ružna kad sam je konačno našla. A onda se uprljala unutar dva sata od kad sam je obukla i na kraju sam opet cijelo vrijeme bila u bolničkim spavaćicama – tako da sam totalno bacila novac. Ovaj put zato neću kupovati spavaćicu. Inače ne spavam u njima nikad, pa mi sigurno neće biti korisna kasnije, u bolnici mi je bolje biti u njihovim spavaćicama (koliko god da loše izgledaju) jer njih kad se uprljaju mogu lako zamijeniti i dobiti čiste. Kupila sam jednu crnu tanku ljetnu haljinicu za dojenje i spakirati ću nju, da imam što obući ako ne budem željela biti u bolničkoj spavaćici.
2. Knjigu – volim čitati, i bilo mi je logično da ću u bolnici dok beba spava (a spavaju puno) čitati. Zaboravila sam da je to totalno netipična situacija, i da će mi koncentracija biti otprilike ravna nuli. Nisam uspjela pročitati ni jedno poglavlje jer nisam mogla pratiti radnju. Tako da, ovaj put knjige ostavljam doma.
3. Svoju i bebinu odjeću za izlazak iz bolnice – te krpice zauzmu mjesto u torbi, a jedino što će se dogoditi je da se zgužvaju. Kad dođe vrijeme za izlazak iz bolnice, muž će doći po mene i dijete i donjeti mi odjeću i za mene i za njega. Do tog trenutka ta roba će čekati u ormaru. Uostalom, teško je znati kakvo će biti vrijeme, pa onda te robe treba biti i više kako bi se moglo odlučiti na licu mjesta što točno obući – bilo bi previše za torbu.

Na kraju, ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važno da osoba koja vam tu torbu treba donjeti u rodilište zna gdje je ona. I najbolji muškarci se znaju pogubiti kad im žene trebaju roditi. Moj muž nije mogao pronaći jedinu spakiranu torbu u jedinom ormaru koji smo tad imali u stanu, iako sam mu puuuuuuuno puta rekla gdje je. Smijao se kad je vidio da sam je ovaj put stavila u ćošak sobe i napisala na njoj da je za bolnicu, ali neka, bitno da on zna gdje je.

Ima li nešto što nisam napisala, a mislite da trebam ugurati u torbu?