Primark za mame – šoping vodič

primark_pt_ilustrativa

U srpnju je otvoren nama najbliži Primark – onaj u Grazu. I tako, unatoč tome što sad u Zagrebu imamo gotov sve (pa čak i Ikeu) još uvijek postoji dobri razlog za ‘potegnuti’ do Graza u šoping. Kao pripadnica generacije čiji su roditelji 90-tih u Graz išli u špeceraj oduvijek volim taj gradić, pa moram priznati da sam ovo otovorenje dočekala kao kec na desetku.

Jako volim Primark. Neću nikad zaboraviti kad sam ga otkrila- bila sam prvi put u Londonu i koliko god da mi je grad bio predivan, bila sam u šoku koliko je sve skupo. Pretpostavila sam da nikakav šoping neće doći ni u obzir (budžet mi je bio prilično slabašan) i zato sam ostala potpuno šokirana kad su mi žene s kojima sam bila u grupi počele objašnjavati da postoji taj dućan u kojem za 100 kuna mogu kupiti lijepu  jaknu. Jedna od njih pokazala mi je svoju, stvarno prekrasnu bundicu i rekla da je koštala 15 funti. Bila sam u šoku.

Sljedeće jutro ustala sam ranije da izbjegnem gužvu, jer su me upozorile da stvarno bude suludo puno ljudi, i krenula put Primarka. Kupila sam punu vreću stvari za iznos koji bih u Zagrebu dala za traperice – i ljubav je bila rođena. Od tad sam uvijek kad bih putovala u neki veći grad provjeravala ima li Primark.

Bila sam presretna kad sam čula da je otvoren u Beču, i dva puta sam neke poslovne prilike uspjela iskoristiti da ukradem malo vremena i nabacim brzinski šoping. Priznajem, i kad smo bili na adventu skočila sam do njega, iako, to sam zažalila zbog količine prigovaranja koje sam morala otrpjeti od muža.

Dakle, jasno je da sam na vijest o tome da sad postoji Primark i u Grazu jednostavno počela planirati put. 🙂 Ovaj vikend smo kolegice i ja taj plan i ostvarile, i prezadovoljna sam svime što sam kupila.

Za one koji prvi put idu, Primark može biti prilično naporno iskustvo. Količina robe i ljudi napad je na sva osjetila, i zato mislim da je dobro imati strategiju, da bi stvarno izvukli maksimum i da bi vam se put isplatio.

Krenite rano

Ekipa s kojom sam ja putovala i nije bila oduševljena našim polaskom u 7 ujutro, ali su se kasnije složile da je to bila izvrsna odluka. Ovako smo stale i po kavu i vozile po ograničenju, a u 9:05 bile smo pred vratima. Prvih sat vremena kupovale smo u relativnom miru, sve je još bilo posloženo i ugodno. Već u 10 situacija je bila puno drugačija, a kad smo izlazile (oko 11:20) osvrnule smo se za sobom i bile jednoglasne – da smo tek sad došle, nema šanse da bi nam se dalo u taj šušur.

Prvo kupujte za sebe

Redovi za kabine znaju biti takvi da ljudi nasred dućana isprobavaju stvari jer im se ne da čekati. Zato treba zatomiti onaj majčinski instinkt i ne krenuti odmah na dječji odjel. Ako trebate kupiti nešto za sebe, pogotovo nešto što morate isprobati (poput hlača) prvo gledajte to. Čim ste našli sve što želite probati, idite u kabine i probajte. U kabine ćete dok nije gužva lako ulaziti, ponjeti možete dosta artikala a ostali će vas čekati u šoping vrećici. Kad ste riješili stvari za sebe, moći ćete u miru gledati ostatak.

Nemojte pokušavati kupiti sve

Primark ima fenomenalne ‘basic’ artike. Nigdje nećete kupiti obične gaćice ili najlonke i dobiti bolju kvalitetu za novac (na primjer -tri para crnih mikrofibra najlonki od 80 dena za 6 eura). Ali obuća im nije naročito kvalitetna (naletjela sam i na neke ok cipele, ali u pravilu – nije nešto). Isto tako – iako imaju fenomenalan izbor odjeće realno ćete teško naći neku posebnu haljinu – na primjer, nešto što bi obukli u svatove ili na promociju. Naći ćete stvari za svaki dan, koje će biti jeftinije nego igdje drugdje. Zato nemojte gubiti vrijeme na traženje posebne haljine i odaberite si veste koje ćete nositi na posao.

Cijene za malce

Ako se spremate u Primark, od svih stvari koje su tamo ok, jednu treba posebno istaknuti. Najobičnije pamučne stvari za bebe stvarno su kvalitetne i što je još važnije, lijepe. Svi bodići koje sam kupila Jakovu dok je bio mali super su poslužili ne samo njega nego i nećaka koji ih je naslijedio. Ako vaše dijete i nije više malo, možda će vam neka prijateljica brzo roditi? Ako znate one pakete u kojima je više bodića u nekom stilu, kakvih ima i u H&M-u, onda znate i da su super praktični. E, sad, u H&M-u paket od šest bodića košta 149 kuna. U Primarku paket od sedam bodića košta 10 eura. Zbog toga uvijek kupim neki takav multipack viška – kako su zapakirani, ne smeta im ako stoje u ormaru, a krasan su poklon.

Za one koje zanimaju druge cijene odjeće za bebe, evo nekoliko koje znam po stvarima koje sam kupovala za svoje dijete. Tanju majicu dugih rukava za dijete od dvije do sedam godina možete naći već za 2.50 eura. Neku deblju, na primjer na s kapuljačom i na kopčanje platiti ćete oko 7 ili 8 eura.

Paket gaćica ili čarapa za dijete te dobi je oko 4.50 eura – ovisi o broju komada (7 komada je 4.50 eura). Ako vas zanimaju konkretni artikli i cijene, možete pogledati OVDJE. 

Za one koje možda sad razmišljaju o odlasku, evo još par korisnih informacija. Primark u Grazu zapravo je smješten u Seiersbergu, shopping cityu na ulazu u Graz i do njega je izuzetno lako doći. Zapravo, čim skrenete za Seiersberg, Primark je u prvoj zgradi koju vidite i mislim da ga dolazeći po autoputu ne možete fulati baš nikako. Ako idete automobilom, možete računati da ćete uz gorivo i cestarine koje platite u Hrvatskoj imati još i trošak od 23 eura za slovensku i austrijsku vinjetu. I da, ako ne znate njemački, nemojte brinuti – ne samo da će među kupcima izuzetno puno ‘domaćih’ – i dio prodavačica priča hrvatski, tako da nećete imati nikakvih problema sa snalaženjem.

#Onokad kasniš

the-eleventh-hour-758723Mrzim kasniti. Uvijek mislim da to pokazuje da ne poštuješ vrijeme osobe koju si ostavio da te čeka. Zato mrzim što mi je trebalo tjedan dana da napravim listu i izvučem dobitnicu kraglice. Puno vas je sudjelovalo u darivanju i žao mi je što sam vas ostavila u neizvjesnosti – oprostite mi!

Danas sam konačno sve unjela u rendomizer i evo ga:

lista

Roberta Verner, čestitam, molim javite se – bilo ovdje, bilo na Facebook, da vam pošaljem ovu krasnu kraglicu.

Hvala svima na sudjelovanju! Vidim da vas vesele darivanja, sigurno će ih zato biti još!

Želite nešto sasvim posebno oko vrata? Možda kraglicu?

kraglistica
Lidija Brkljačić, photo by Pixell

Jedna moja prijateljica kaže da najviše voli kupovati nakit, jer još nikad nije naišla na naušnice u kojima se osjeća debelo. Nakit nikad nije izdajnik – nikad ne dodaje centimetre u struku niti učiniti guzu većom nego što je. Možda ga zato toliko volimo?

U svakom slučaju, sigurno je da ga volimo, barem ja. Volim i onaj ‘konfekcijski’ iz raznih dućana, ali jako mi je drago što je Facebook omogućio kreativkama da svoje ideje unovče i danas stvarno ima mnogo divnih dizajnera nakita koji je pristupačan, a jedinstven.

Jedna od djevojaka čiji rad pratim je Lidija, koju vjerojatno znate pod nazivom Kraglice & tak to. Njeni radovi me uvijek iznova oduševljavaju, i da mogu, mislim da bi svaku drugu kraglicu koju napravi imala u ladici.

Ova kreativka u priču s kraglicama  krenula je prije tri i pol godine, nakon jedne radionice Centru za kulturu Trešnjevka.

-Radionica je bila kombinacija teorije i prakse, uz popratna predavanja raznih stručnjaka iz svijeta mode, vježbali smo tehnike izrade za primjenu na modnim dodacima. Jedan dan smo radili latice za ogrlice i…tako je sve počelo. 🙂 Kad kažem – “počelo”, zapravo je točan termin – “vratilo”, jer sam ja čitav život crtala, završila sam i studij dizajna, ali eto – pragmatičan je svijet i okolnosti- nisam završila u sferi mode već-marketinga, istraživanja itd…sve do nedavno!- objašnjava Lidija.

Danas je jedna od onih sretnih žena koje žive od toga da rade što vole. Uvijek me razveseli kad sretnem nekoga poput nje, nekoga tko je uspješno hobi pretvorio u posao. Takvi ljudi dokazuju moju teoriju da kad radiš nešto što stvarno voliš to mora dati dobar rezultat.

-Najviše cijenim svoje fleksibilno radno vrijeme i svoju šeficu – a to sam ja. To je NEPROCJENJIVO. Neugodnih iskustava dosad nisam imala, osim što sam se suočila s jednom djevojkom koja me kopira(la). Pa smo malo popričale….- kaže Lidija.

Njene radove svakako pogledajte OVDJE, a kako ne bi sve ostalo samo na priči kako su kraglice kul, evo i prilike da jednu osvojite.

kraglica

Ova krasna crno-ružičasta kraglica na slici spremna i spakirana čeka svoju novu vlasnicu. Sve što trebate je ovdje na blogu, ili ispod posta na Facebooku napisati svoje ime i prezime, ili ime i prezime neke prijateljice za koju mislite da zaslužuje osvojiti kraglicu. Svaka od vas može sudjelovati u nagradnoj igri najviše dva puta (jednom za sebe, jednom nominirati prijateljicu). Vremena imate do 17.09. u podne, a pobjednicu će odlučiti random.org. Sretno!

Kako smo proveli ljetne praznike (i zašto je već jesen)?

deckchairs-355596

Ništa ne liječi dušu kao isključivanje. Tek sad kad sam dva dana ponovno ‘uključena’ vidim koliko mi je dobro došlo što sam bila isključena 14 dana. Nisam blogala, nisam postala ni na Facebooku, voljela bih reći da nisam provjeravala ni mail, ali to sam ipak morala zbog posla. Iako, vrlo minimalno – možda sam poslala tri ili četiri maila, sve ostalo bi samo škicnula.U svakom slučaju, odmarala sam. Onako, baš, baš.

Prošlo ljeto ostalo mi je u ne baš najboljem sjećaju. Jakov je tad još bio mali, niti godinu i pol, bio je posvuda, nije želio u more, uzimao je tuđe stvari, nije bio stabilan na kamenčićima na plaži, preferirao je jesti juhice i kuhano meso.. Uglavnom, sve vam je jasno. Nismo odmarali. Kuhali smo, skakali, animirali, nosili… Zapravo, muž i ja smo zaključili da bi se više odmorili kod kuće gdje imamo baka servis u neposrednoj blizini, nego na moru. Zato od ovog godišnjeg nisam očekivala previše.

Možda mi je zato bilo tako super? Tko zna. Uglavnom, najveći plus ovog ljetovanja je svakako bio to što je Jakov godinu dana stariji. Sve je jednostavnije, od hrane i boravka na plaži do wc-a (naučio je piškiti stojećki). Najbolji dio ipak je bilo društvo. Na moru je u apartmanu do imao curicu s kojom se mogao igrati. Kad smo pak došli kod bake i dide, imao je bratiće i sestričnu s kojima se igrao.

Čitala sam knjige, muž je gledao utakmice, zajedno smo išli na sladolede i loptali se – osjećala sam se kao da stvarno jesmo na odmoru. Možda glupo zvuči, ali nadam se da kužite što hoću reći. Odmarali smo, nismo morali stalno biti u stanju pripravnosti. Napunili smo baterije.

Danas je sve to već lijepa uspomena – jer danas je prvi dan vrtića, a drugi dan posla. Vraćamo se u rutinu. Nema više drijemanja po danu, barem ne za mamu i tatu.

Za blog to znači da spremam jedno lijepo darivanje kroz koji dan. Uglavnom, vratila sam se! Nadam se da ste i vi imale divna ljetovanja, i da će vam početak jeseni uljepšati moj poklončić! 🙂